Evo zašto se kucamo čašama i gledamo u oči kada NAZDRAVLJAMO
Kada piju vino ili kakvo drugo piće, ljudi imaju naviku da nazdravljaju tako što kucaju čaše i gledaju se u oči, a verovatno polovina ne zna šta to u stvari znači
Običaj podizanja čaša, nazdravljanja ili kucanja čašama kada se pije u društvu star je stotinama godina, a postoje razne teorije o tome kako je nastao. Dizanje čaša uvis ili kucanje čašama rasprostranjeno je, kao i kod nas, u mnogim kulturama sveta. Nazdravlja se kada postoji neki poseban razlog za to, u čast nekoj određenoj osobi ili jednostavno kao izraz dobrog raspoloženja. A da li ste se ikada zapitali ko je izmislio kucanje čašama i šta ono zaista znači?
Ovo je jedina vrsta alkohola koja vodi do najboljeg seksa u životu
Zašto su vam usta suva dok pijete vino i kako da ne budu?
Postoje brojne teorije o poreklu ovog običaja. Prva teorija govori da je sve poteklo od starih paganskih običaja. Još pre hrišćanstva postojao je običaj prinošenja hrane bogovima i drugim mitskim bićima koja je podizana uvis. Iz tog razloga smatra se da je odatle potekao i običaj nazdravljanja.
Gest poverenja i poštovanja
Prema jednoj vrziji, taj običaj je nastao kao gest poverenja i poštovanja. Kucanjem bi se malo pića prelilo iz čaše u čašu, čime je domaćin pokazivao gostu da nema otrova u piću, a gledanje u oči je samo još jedan pokazatelj tog poverenja, odnosno, pokazivanjem očiju pokazujemo svoje namere. Ova verzija je čisto praktična i logična.
U srednjem veku na dvorovima zapadne Evrope neprijatelji su "uklanjani" sipanjem otrova u vino. Nakon što se za ovu "tajnu" pročulo, da bi pridobili poverenje gostiju, domaćini na velikim gozbama snažno bi sudarali svoje čaše s čašama gostiju, ne bi li im se pića izmešala, a gosti bili sigurni da se u njihovim vinima ne krije otrov. Otuda i običaj da domaćin uvek prvi proba vino pre nego ga ponudi gostu.
Rasteruje zle sile
Postoji i mistično, magijsko objašnjenje ovog običaja. Naime, kucanje čašama praktikuje kako bi se oterale zle sile tako što će piće da se zatalasa. U prilog toj teoriji ide i jedan stari narodni običaj – žena kad bi išla na vodu da pere veš, prvo bi zatalasala vodu da odagna zle sile, pa bi tek onda počela s pranjem. A svima nam je dobro poznat i običaj kucanja u drvo da se odagnaju zle sile ili, kako narod kaže, da ne čuje zlo.
I u starim germanskim plemenima kucali su se čašama pre svakog ispijanja ne bi li uplašili duhove, a u to su verovali i starosedioci Konga. Konjanici nomadskih plemena su svoje čaše ukrašavali zvonima i ostalim predmetima koji proizvode buku ne bi li zlo držali podalje od ljudi. Na Tibetu i u dinastiji Šang običaj je takođe bio da se pre ispijanja pravi buka kucanjem za sreću i blagostanje.
Lepota za sva čula
Jedna hedonistička teorija glasi da je kucanje čašama nastalo zato da bi u piću uživala sva čula. U staroj Grčkoj zvuk je imao bitnu ulogu u ispijanju vina, ali samo zato što su Grci verovali da vino donosi duhovnost i lepotu za sva čula, pa se, osim ukusa, boje i mirisa koje iima vino, kucanjem čaša stvarao ugođaj i za uši.
Znak poštovanja
Japanci su poznati po tome što na opuštenijim večerama, kada nazdravljaju s prijateljima, čaše postavljaju na isti nivo, dok će na poslovnim večerama onaj koji je podređen, kada nazdravlja sa šefom, u znak poštovanja svoju čašu uvek postaviti malo niže. Nazdravljanje danas uglavnom znači veselje i sreću, a u nekim zemljama se njime izražava poštovanje.
Gledanje u oči
Jedna od najzanimljivijih teorija je zašto se gleda u oči kad se kuca, a takođe je povezano s magijskim verovanjim iz davnina, glasi da kucanje i gledanje u oči nemaju nikakve veze s poverenjem ili poštovanjem - već sa seksom. Naši preci su verovali da ako se kucnu čašama, a pogledi im se nisu sreli, muškost će im zakazati sledeći put kad budu legli sa ženom, što bi bila neviđena bruka.
(Telegraf.rs)
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.